Tekst koji slijedi rezultat je mog iskustva i spoznaja i nikako nije zamjena za savjet vašeg liječnika. Interpretacija korištenih znanstvenih činjenica je isključivo autoričina osobna interpretacija i kao takva nije nužno u skladu s važećim medicinskih smjernicama, niti može poslužiti kao službena preporuka.

Uvod

U prvom dijelu opisala sam vam kako je tekao moj put do dijagnoze celijakije i konačnog oporavka od višegodišnjeg manjka hranjivih tvari zbog upale u crijevu. Prehrana na kojoj sam se, nakon sporog oporavka na klasičnoj bezglutenskoj, konačno jako brzo oporavila, je bila prehrana bazirana na nutritivno bogatim namirnicama koje su prirodno bez glutena.

Više informacija o dvije vrste bezglutenske prehrane možete pročitati u ovom članku.

Praktično je to bila prehrana temeljena na zdravim masnoćama, povrću, jajima, mesu, ribi i iznutricama i voću. U početku nisam jela ni mliječne proizvode ni orašaste plodove, niti ikakve žitarice, no s vremenom, kako sam se oporavljaa, mogla sam ih sve bolje tolerirati.

U osnovi je prehrana koja me oporavila bila prava paleo prehrana, sa puno zdravih masnoća (maslac, odnosno maslo, kokosovo ulje, svinjska mast i maslinovo ulje, avokado i masni komadi mesa s kožicom) bez žitarica, bez industrijskih proizvoda i prerađevima, bez šećera i bez mliječnih proizvoda.

Takva prehrana je kao infuzijom omogućila da nutrijenti napokon ulaze u moje tijelo i doista sam se iz tjedna u tjedan osjećala bolje, poletnije i sretnije. Uz to sam uzimala i vitamine i minerale koji su mi dokazano nedostajali i koje sam pretpostavljala da mi nedostaju. Skoro godinu dana nije prošao niti jedan dan da nisam popila zeleni sok sa nekim slatkim voćem, kokosovim uljem i blitvom, špinatom, zelenom salatom, listovima korjenastog povrća ili kelja od zelenjave.

Nakon što sam se tako nutritivno hranila više od godinu dana, osjećala sam se super i osjetila sam da je moje tijelo spremno da podupre razvoj novog organizma.

Nekoliko mjeseci prije prije krenula sam s dolje navedenim pripremama, a budući da je pokušavanje trajalo oko 6 mj, mogu reći da sam na sljedećem režimu bila svakako više od pola godine prije nego sam zanijela, kao i tijekom čitave trudnoće.

Ciljevi su mi bili:

1. Optimizirati apsorpciju u hranjivih sastojaka iz hrane.
2. Obnoviti i obogatiti crijevnu floru koja je bila poharana i osiromašena višegodišnjom upalom u tankom crijevu i prehranom ispraznim upalnim namirnicama.
3. Smanjiti iritabilnost probavnog sustava.
4. Povećati pozornost, smanjiti distrakcije (multimedija, pojedini ljudi).
5. Povezati se sa sobom, svojim tijelom i sa novim bićem koje se razvija i raste u meni.

Važnost optimalne apsorpcije hranjivih sastojaka iz majčinog crijeva

Iako sam se super oporavila i osjećala se fenomenalno, stalno sam razmišljala o tome u kakvom mi je doista stanju crijevo, kakva je apsorpcija hranjivih sastojaka i da li se upala u tankom crijevu potpuno smirila na novoj prehrani.

Kako bih ubrzala oporavak izbacila sam iz prehrane osim glutenskih i sve ostale žitarice i pseudožitarice sa idejom da spriječim kontakt imunološkog sustava crijeva sa drugim proteinima iz žitarica, koji se ne zovu gluten, ali su mu evolucijski, odnosno strukturno vrlo slični i time potencijalno problematični u smislu podržavanja upale u crijevu kod osjetljivih osoba. A upravo sam daljnju upalu pod svaku cijenu željela spriječiti. Ovo ne spada u medicinski savjet, već sam ja tako odlučila za sebe, na temelju vlastitih uvida.

Apsorpcija me u kontekstu trudnoće brinula iz tog razloga što je apsorprcija hranjivih tvari iz crijeva majke vitalna za optimalan razvoj ploda i to na načine na koje ne možemo niti zamisliti niti u potpunosti predvidjeti. Sastojci u hrani u njenom što izvornijem obliku, što sličnijem onome koji je ljudski rod konzumirao stoljećima unatrag  sadržavaju najoptimalnije omjere i oblike hranjivih sastojaka (nutrijenata) za optimalno funkcioniranje organizma, a time i optimalni rast i razvoj ploda.

U svojoj sam trudnoći vrlo brzo primijetila da se i priroda sama pobrinula za to da optimizira apsorpciju hranjivih sastojaka iz crijeva trudne žene. Naime, kod trudnica je probava usporenija, pa se hrana u tankom crijevu zadržava duže kako bi se što više hranjivih sastojaka vitalnih za razvoj novog života uspjelo apsorbirati. To je dodatno poboljšalo apsorpciju divnih nutrijenata koji su potrebni bebici u razvoju.

Majka s aktivnom celijakijom/autoimunom bolešću

Mrak mi je pao na oči kad sam krenula proučavati sa kojim sve problemima kod djeteta dovode u vezu majčinu aktivnu celijakiju i druge autoimune bolesti u trudnoći.

Dakle, celijakija je kraljica autoimunih bolesti. Ona služi kao model i za druge autoimune bolesti jer je problem autoimunih bolesti na istom izvoru, u tankome crijevu. Uglavnom, zbog propusnost crijeva koja nastaje kao posljedica upalnog odgovora na gluten, osobe s celijakijom često imaju i druge autoimune bolesti i pozitivna razna druga auto-antitijela (tipično na stanice štitnjače i živčanog sustava, ali i druga).

Za mene zastrašujuća studija je pokazala da u majki s autoimunim bolestima, konkretno lupusom i reumatoidnim artritisom, postoje auto-antitijela koja prolaze posteljicu i vežu se na živčane stanice fetusa, što može nažalost rezultirati poremećajem razvoja mozga koji se kasnije očituje npr. u obliku autizma ili diskretnih neurololoških disfunkcija, poremećaja u ponašanju i sl.

Zna se da i majke s upalnom bolesti crijeva statistički češće rađaju djecu s prirođenim anomalijama i neurorazvojnim poremećajima. Stvar je vjerojatno u kombinaciji upalnog zbivanja u majčinom organizmu i poremećene apsorprcije hranjivih sastojaka neophodnih za optimalan razvoj ploda.

S obzirom da i sama imam na podlozi celijakije aktivirano autoimuno zbivanje na barem 2 organska sustava (štitnjača i živčani sustav), bojala sam se do koje je to mjere i dalje aktivno tijekom trudnoće i da li ta protutijela, ako ih ima u krvi, mogu preći posteljicu i ostaviti posljedice na plod.

To me sve skupa još više motiviralo da poduzmem sve što znam i mogu da upalu u crijevu držim po kontrolom i smanjim potencijalnu reakciju organizma i na proteine slične glutenu na koje tijelo osoba s autoimunim bolestima potencijalno zbog propusnih crijeva križno reagira.

Važnost zdravlja majčine crijevne flore

Osim apsoprcije, brinula sam se i za svoju crijevnu floru. Naravno da mi je od silnih dugogodišnjih stalnih proljeva i upale, crijevna flora bila poremećena. Studije su potvrdile da osobe s celijakijom imaju neoptimalnu crijevnu floru, odnosno imaju manje vrsta bakterija i manje onih poželjnih.

Dapače, jedna je nedavna studija je pokazala da je upravo sastav crijevne flore taj čimbenik o kojemu ovisi da li će neka osoba s genetskom predispozicijom za celijakiju (a takvih je čak oko 40% posto u Europi) razvijti celijakiju ili ne.

Vjerojatno ste čuli, ali uvijek to volim napomenuti, jer je naprosto fascinantno, da je naš organizam zapravo dom za brojne mikroorganizme, odnosno onoliko koliko imamo svojih stanica u tijelu, na sebi i u sebi nosimo 10 puta više mikroorganizama i taj se čitavi “organ mikroorganizama” zove se još mikrobiota ili mikrobiom. Ja ga volim zvati flora. Uloge tih mikroorganizama tek spoznajemo. Puno je istraživanja u tijeku, pa se tako proučava flora u osoba koje imaju pretilost, kardiovaskularne bolesti, bolesti imunološkog sustava uključujući upalne bolesti crijeva i artritise, jer su nađene konzistentne razlike u odnosu na zdrave osobe.

Nađene su promjene flore i u djece koja imaju atopijski dermatitis. Isto vrijedi i za bolesnike sa stanjima kao što su depresija, anksioznost, autizam, bipolarni poremećaj, schizofrenija. Jednoga dana, možda interveniranjem u floru, možemo prevenirati ove bolesti ili promijeniti njihov tijek. Mislim da smo tome sve bliže.

U pojedinim se svjetskim centrima već vrši fekalna transplantacija, odnosno direktno u crijevo osobe sa određenom bolešću prenosi se stolica, a time i crijevne bakterije, druge osobe kojaje zdrava i ima potpuno drugačiji, povoljniji profil crijevne flore.

Od početka kad sam saznala da imam povišena protutijela za celijakiju, počela sam uzimati probiotike (hvala gđi. Lah iz tadašnjeg Celiko Centra što mi je skrenula pažnju na to, jer o probioticima se tada još nije uopće pričalo) sa čim sam nastavila i dalje.

Nadala sam se da se uz promjenu prehrane i probiotike crijevna flora oporavlja, ali naravno nisam mogla znati do koje mjere je u trenutku začeća ona i dalje bila poremećena. Zašto me to brinulo? Zato što sam željela djetetu dati najbolji mogući start u životu, a to je osim zdrave trudnoće vaginalni porođaj tijekom kojega se dijete izloži sekretu sa majčinih sluznica koji vrvi bakterijama. Željela sam da taj sekret bude što obilniji i da vrvi velikim brojem i raznim vrstama dobrih bakterija.

Vaginalni porođaj omogućuje prvi doticaj sa dobrim bakterijama i silan je poticaj za optimalan rani razvoj i programiranje imunološkog sustava.

Smanjenje distrakcija, razvoj pozornosti i povezanosti sa svojim tijelom i sa djetetom u sebi

Osim što sam u pripremi za trudnoću željela na minimum smanjiti upalu u organizmu, optimizirati apsorpciju u crijevu, obogatiti svoju floru, željela sam umiriti tijelo i smanjiti iritabilnost u probavi i općenito povećati pozornost na sebe i oko sebe i povezanost sa svojim tijelom kako bi podržalo sve to skupa.

Naime, od silnih godine borbe s glutenom, moj je čitavi (probavni) sustav postao hiperaktivan. Moje se jadno borilo protiv neprijatelja koji je stalno stalno stizao u velikim količinama. Nakon izbacivanja glutena, to se svakako smanjilo (nisam morala ići više svaki čas na wc, i nisam na svaku nervozu više reagirala tako burno probavom). No i dalje je ta nervoza crijeva bila prisutna jer je po mom uvjerenju ona posljedica višegodišnjeg “programiranja” mojih crijevnih živčanih stanica koje su jednostavno navikle biti preosjetljive. Stoga sam i na taj dio morala pripaziti, pa sam odlučila:

• izbjegavati iritanse koji mi djeluju na probavu i skraćuju vrijeme koje hrana provodi u crijevu te na taj način posredno loše djeluju na apsorpciju (kava, vino, čokolada)
• izbjegavati iritanse u okolini (ljudi koji su naporni, televizijske vijesti i sl.)
• uvesti svakodnevno ciljano opuštanje i meditaciju
• uvesti svakodnevno vježbanje joge, barem 15 minuta

Prehrana i dodaci

1. Počela sam redovito piti prenatalne multivitamine i to neke američke koji su tada imali više doze vitamina i minerala od europskih, čisto da kompenziram moguću i dalje smanjenu apsorpciju u crijevu. Tada na tržištu nisam imala veliki izbor pripravaka s oznakom bez glutena pa sam izvana naručivala jedan od pripravaka za trudnice koji mi se tada činio najboljim, iskreno nisam tada puno znala o kvaliteti saplemenata.
2. Nastavila sam piti probiotik s puno vrsta bakterija, povremeno bih promijenila proizvođača da malo povećam varijabilnost mikroorganizama.
3. Što se tiče održavanja flore, osim probiotika i kiselog zelja u velikim količinama, nisam se kupala u bazenima i osobito kako se bližio kraj trudnoće, kupala sam se samo u čistoj vodi, bez agresivnih sredstava.
4. Uvela sam omega 3 masne kiseline jer ih nije bilo u prenatalnom pripravku.
5. Nisam pila kavu koja mi je iritans No 1.
6. Nisam jela gotove bezglutenske proizvode i bezglutenske žitarice, razmišljajući o člancima koje sam čitala o sličnostima proteina drugih žitarica, posebno kukuruza i riže sa glutenom. Prema nekim autorima, to može zbuniti imunološki sustav koji tada reagira i na njih autoimunim procesom, a to je ono što sam željela izbjeći.  Moram priznati da mi ta priča sa križnom reaktivnošću nije do kraja bila jasna, jer je to kod nas teško provjeriti. No, meni je periodu pripreme za trudnoću i u trudnoći bilo dovoljno da su neke studije pokazale sličnost tih proteina i nisam željela ništa prepustiti slučaju kada je moje dijete u pitanju. Iako i dalje nema pravih znanstvenih dokaza za to (barem ne još ili ja ne znam za njih).
7. U prehrani sam manje ili više slijedila nutritivnu cjelovitu prehranu bez glutena, sa puno jaja, prirodnih masnoća (brdo maslaca, kokosovog ulja, masnog vrhnja), raznog korjenastog i zelenog povrća, bobičastog voća, iznutrica, teletine, janjetine i sl.
8. Tu i tamo samo pila juhu od kostiju, ali ne prečesto jer nije mi se dalo kuhati, a sada da sam opet trudna bih pila želatinu, za koju tada nisam znala.
9. Jela sam dosta sirovih i drugih slastica sa bloga, znači dosta badema, indijskih oraščića, sezama, lana i voća. Kontrolirala sam unos voća koliko sam mogla, ali potrebe u trudnoći za ugljikohidratima su normalne i nikako se ne preporuča prehrana sa malo ugljikohidrata. S druge strane ne preporuča se niti zadovoljavati svaki hir za slatkim. Umjerenost je ključ, a uz izbacivanje žitarica, sveukupni unos ugljikohidrata je već bio smanjen na normalu, pa sam si mogla priuštiti voće i med u količinama za koje sam imala potrebu. Ne moram ni spominjati da sam uza sve ovo uspjela održavati normalnu tjelesnu težinu za trudnicu (slika mog trbuščića je na početku članka 🙂 ).

Ostalo

1. Nastavila sam s vježbanjem yoge, samo sam se prebacila na yogu za trudnice i moram priznati da je to bilo najsvjesnije i najdivnije vježbanje ikada. Znam da je to radi te silne ljubavi i osjećaja da to radim i za sebe ali i za drugoga.
2. Pohađala sam od sredine trudnoće jedan savršeni tečaj opuštenog rađanja koji me osnažio na poseban način i dao mi neprocjenjive alate za nastavak trudnoće i za miran vaginalan porođaj. Ovaj tečaj od srca preporučam svim trudnicama i njihovim partnerima, to je bilo nešto slično kao Hypnobabies.
3. Nakon tečaja, dakle od polovice trudnoće, religiozno sam svaki dan vježbala preporučeno opuštanje, često u kombinaciji s yogom, a gotovo svaku večer sam zaspala sa slušalicama u ušima slušajući predivne relaksacije i afirmacije koje sam dobila na tečaju.
4. Prema preporuci s tečaja, od oko 34. tj. radili smo i masažu međice. Moram se pohvaliti da je mi je na zadnjim pregledima medicinska sestra kod ginekologa iznova govorila da vidi da sam jako smirena i opuštena i da mi je međica mekana. Unatoč predivnoj i zdravoj trudnoći, zbog problema s bubregom (urođena anomalija za koju nisam znala prije trudnoće) koji su mi se javili u 35. tjednu, porođaj je bio induciran 3 tjedna prije termina.
   

   Uz pomoć tehnika opuštanja i prepuštanja s tečaja, od kada sam dobila gel na potpuno zatvoreni nepripremljen cerviks, do prvog plača mog sina, prošlo je samo 14 sati. Otvarala sam se koliko je bilo moguće brzo, bez ikakvog otpora i problema. Porođaj mi je tako, iako induciran prije termina, ostao u vrlo lijepom sjećanju.

Zaključak

Prikazala sam način na koji sam se pripremala za zdravu trudnoću (i porođaj). Moje je stanje bilo specifično, jer je ipak prošlo tek nešto manje od dvije godine od dijagnoze celijakije radi koje mi je organizam presušio od svih hranjivih tvari. Nisam htjela ništa prepustiti slučaju. Srećom, uspjela sam se uz ovu prehranu lijepo oporaviti i pripremiti tijelo za trudnoću. Trudnoća je protekla blaženo, kao i porođaj, a plod naše ljubavi i čitave ove pripreme je naš predivni, zdravi dječak.

Da li je taj fantastičan ishod trudnoće posljedica puke sreće i neumoljivosti evolucije ili je ipak moja priprema tome doprinijela i u kojoj mjeri, nikada nećemo saznati. No je volim vjerovati da je, i to puno. I svima vama želim tako lijepo iskustvo trudnoće i porođaja i sretno majčinstvo!

Reference

Reference za neke znanstvene činjenice koje sam koristila u tekstu:
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2632499/
http://nutritionreviews.oxfordjournals.org/content/73/suppl_1/32
http://www.sciencedirect.com/science/article/pii/S187399461200390X
http://www.microbecolhealthdis.net/index.php/mehd/article/view/26191
http://www.ctajournal.com/content/4/1/33
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC3564498/
http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/26254893
http://pediatrics.aappublications.org/content/early/2016/01/27/peds.2015-2206
https://www.elsevier.com/about/press-releases/research-and-journals/gut-microorganisms-cause-gluten-induced-pathology-in-mouse-model-of-celiac-disease