Tekst koji slijedi rezultat je mog vlastitog iskustva i spoznaja te kao takav ne predstavlja nužno službene medicinske stavove i nije zamjenu za savjet vašeg liječnika.

Uvod

Žensko tijelo je čudo prirode, hram života i ljubavi. Svaka žena koja je svjesno prošla kroz trudnoću i porođaj, to duboko osjeća i zna. Voljela bih da što više žena postane svjesno koliko ulaganjem u vlastito zdravlje prije trudnoće ulažemo u budućnost i zdravlje svoje djece.

Ta tema za mene ima posebno značenje — i profesionalno i osobno, na jednoj vrlo intimnoj, ljudskoj razini. Iz te duboke povezanosti proizlazi moja želja da sva djeca imaju najbolji mogući početak života, u svakom smislu.

Moj put do trudnoće i majčinstva nije bio trnovit. Velikim dijelom zahvaljujući tome što sam na vrijeme saznala da imam celijakiju.

Godinama prije trudnoće živjela sam s različitim simptomima koje sam smatrala normalnima, ne znajući da imam celijakiju. Zbog aktivne bolesti koja je praćena kroničnih manjkom nutrijenata moje tijelo tada ne bi bilo u stanju primiti trudnoću, odnosno ako bih i zatrudnijela, sigurno ne bi bilo sposobno optimalno hraniti i podržati razvoj novog života.

Srećom, dijagnozu sam dobila nekoliko godina prije trudnoće. Uz pomoć prirodne nutritivno bogate bezglutenske prehrane, ciljanih dodataka prehrani i rada na svom emocionalnom i duhovnom zdravlju, moje se tijelo snažno oporavilo.

Postupno sam obnovila iscrpljene zalihe hranjivih tvari i prvi put istinski osjetila koliko su moje tijelo i um puni energije, vitalnosti i unutarnje snage.

Tada sam osjetila da je moje tijelo spremno, sposobno i radosno nositi novi život i pružiti mu sve što mu je potrebno za optimalan rast i razvoj.

Moja trudnoća bila je zdrava i predivna. Danas osjećam ogromnu zahvalnost što sam na vrijeme otkrila autoimunu bolest i kroničnu upalu u crijevima, prije nego što je organizam pretrpio ozbiljnija i trajna oštećenja.

Nažalost, to nije slučaj kod svih žena s aktivnim autoimunim bolestima, osobito kod tihe i podmukle celijakije, kakva obično bude u odrasloj dobi.

Kod žena koje imaju celijakiju, a toga nisu svjesne te nastavljaju unositi gluten i održavati kroničnu upalu u crijevima i organizmu, mogu se pojaviti brojni problemi poput:

• neplodnosti,
• spontanih pobačaja,
• prijevremenog poroda,
• slabijeg rasta fetusa,
• poteškoća u razvoju djeteta, osobito u razvoju mozga i imunološkog sustava.

To se kasnije može očitovati:

• kašnjenjem razvoja motorike i govora,
• poteškoćama pažnje i učenja,
• povećanom sklonošću alergijama,
• autoimunim bolestima,
• poremećajem iz spektra autizma.

Ono o čemu se nedovoljno priča i piše je to da već od prvih dana trudnoće — najčešće i prije nego što žena potvrdi da je trudna — mozak bebe već treba stalnu dostupnost ključnih hranjivih tvari poput:

• omega-3 masnih kiselina,
• željeza,
• cinka,
• kolina,
• vitamina B12,
• folata,
• bakra,
• i drugih važnih mikronutrijenata.

Ako je sluznica crijeva kronično upaljena, apsorpcija tih nutrijenata može biti značajno narušena i razvoj u prvim tjednima već može biti kompromitiran.

U najranijem razdoblju trudnoće mozak fetusa izuzetno je osjetljiv na nedostatak hranjivih tvari.

Ako svi nutrijenti nisu dostupni, tijelo se prilagođava tom nedostatku stvarajući suptilne promjene u razvoju mozga, sintezi neurotransmitera i funkciji središnjeg živčanog sustava. Takve promjene, osim ako  nisu u pitanju malformacije mozga, uglavnom neće biti vidljive na radiološkim pretragama, ali se kasnije očituju kroz različite razvojne poteškoće.

Nakon što sam saznala da imam celijakiju, uspjela sam se oporaviti prehranom temeljenom na nutritivno bogatim namirnicama, bez komercijalnih bezglutenskih industrijskih proizvoda. Time sam svoje tijelo poštedjela ne samo glutena kao okidača kronične upale, već i nutritivno siromašne, visoko procesirane klasične bezglutenske prehrane prepune rafiniranih ugljikohidrata upalnih masti i aditiva, što sve može usporiti oporavak.

Kada smo odlučili postati roditelji, trebalo nam je oko šest mjeseci da ostvarimo trudnoću. Za naše godine — početak tridesetih — to je bio sasvim pristojan i očekivan period, budući da se smatra da je zdravom paru prosječno potrebno oko 8,5 mjeseci za postizanje kliničke trudnoće.

U ciklusu prije nego sam zanijela sina imala sam jedan vrlo rani spontani pobačaj, nakon kojega je uslijedila zdrava trudnoća i moja najveća životna sreća.

Prvi simptomi celijakije

Moja priča s celijakijom je takva da sam tek u 31. god. života saznala da imam celijakiju. Tada sam tek shvatila da sam godinama imala “tihe” simptome s kojima sam živjela “pod normalno”.

Od najranijeg djetinjstva sam uvijek imala anemiju i česte mekše stolice. Posebno bih imala češće i mekše stolice u stanjima dječjeg stresa, npr. svi se sjećaju prvog ljetovanja bez mame u dobi od nekih 5 godina, kada sam čitavo vrijeme imala proljev (liječili su me dobrom starim dvopekom i ruskim čajem). Imala sam alergijski bronhitis, blaže atopijske kožne promjene. Jezik mi je uvijek bio nekako upaljen i izbrazdan i pekao me (manjak željeza i vitamina B skupine). Imala sam stalno neke male, ali uporne i dosadne infekcije po koži, npr. u pupku, iza uha i kutevima usana  (manjak vitamina B skupine i tkz, disbioze, odnosno poremećaja mikroflore čitavog tijela te slabijeg imunološkog sustava).

Razvijala sam se tipično, ništa bila značajnije bolesna, čak sam bila među najvišim i najrazvijenijim djevojčicama u razredu, bavila sam se sportom, a jedino što bih izdvojila iz tog perioda osnovne škole je da sam imala  nekoliko lomova kostiju ruku (smanjena mineralizacija radi slabije apsorpcije kalcija i drugih vitamina i minerala).

Problem sa zaraštavanjem prijeloma

Prva veća stvar sa zdravljem mi se dogodila na prvoj godini faksa (10 god prije dijagnoze), kada sam zadobila malo složeniji prijelom potkoljenice, koji uz uobičajene mjere liječenja (unutarnja fiksacija+gips i mirovanje) nije niti nakon godine dana zarastao. U tom sam stresnom periodu sam dosta smršavila i imala sam svakodnevne proljevaste stolice.

Sada kada gledam na tom, jasno mi je da moje tijelo nije moglo nadomjestiti prelomljeni dio kosti novom kvalitetnom kosti (jer za to osim kalcija tijeko treba i proteine i druge minerala), već je novostvoreno tkivo uporno bilo premalo kalcificirano i mekano.

Nažalost, nikome od silnih liječnika koji su tijekom tog dugotrajnog liječenja sa mnom dolazili u kontakt nije ni palo na pamet da istraži zašto potpuno zdrava mlada djevojka ne može stvoriti dovoljno nove kosti na mjestu prijeloma, a uz to ima dosta česte i rijetke stolice i smršavila je.

Jedina pretraga koju su mi napravili u obradi je bila mikrobiološka pretraga stolice, koja naravno nije otkrila što mi je, jer ono što mi je bilo je celijakija s upalom u crijevu radi koje nisam apsorbirala hranjive sastojke, imala sam proljeve i bila sam sve mršavila i sve umornija.

Nogu je na kraju, tek 1.5 god od inicijalnog prijeloma, spasio vanjski fiksator i transplantacija cilindra s druge kosti na mjesto prijeloma uza što sam fizičkim opterećenjem na kost ipak nakon dugog vremena uspjela dobiti dovoljno čvrstu novu kost.

Tijekom tog perioda sa fiksatorom sam se vratila na studij medicine u Zagreb i nastavila studirati nakon izgubljene godine.

Nakon što sam skinula fiksator živjela sam normalno, bila zdrava, osim što sam često imala iznenadne i rijetke stolice, pa sam znala točno sve punktove u gradu gdje postoji imalo prihvatljiv toalet.

Tijekom studija u ispitnim rokovima uvijek bih malo više smršavila i još češće imala proljev, no sve sam to pripisivala besanim noćima uz knjigu, limenkama Reb Bulla i jeftine instant kave.

Kada bi prošao stres, opet bih se “oporavila”.

Sada kada sa ove nove razine energije gledam unatrag na period studiranja, vidim koliko sam čitavo  vijeme studiranja bila umorna i koliko sam truda morala uložiti za uobičajene aktivnosti. Pravo je čudo s kakvim sam žarom učila i s kakvim odličnim uspjehom unatoč svemu, polagala ispite.

Mršavljenje, umor, manjak energije, poremećaj raspoloženja

Nekoliko godina nakon faksa bila sam stvarno ok. Puno sam vježbala yogu i pazila što jedem.  Jela sam raznoliko. Jela sam sve što je bilo “zdravo”, uvijek sam birala integralni kruh, uvijek puno voća, dosta povrća, ujutro obavezno žitarice s jogurtom, ma sve kako je trebalo prema najnovijim preporukama.

Par godina nakon završetka fakulteta počela sam polako mršaviti, no pripisala sam to intenzivnom vježbanju i specijalizaciji. Rano popodne sam često bila jako umorna, pojela bih samo neko voće i otišla spavati.. Malo po malo postajala sam umorna i iscrpljena, kao ispuhani balon. Nakon posla imala bih snage samo za leći u krevet i skupljati snagu za sljedeće jutro. Jedva bih se natjerala da otvorim prostirku i napravim pozdrave suncu.

Osim već uobičajenog umora i nezadovoljstva koje nije tipično za mene dosta mi je opadala kosa, imala sam po čelu neke prištiće kojih se nisam mogla riješiti, koža mi je bila suha, perutava sa blagim ekcemom u pregibima laktova i koljena te nekim suhim ljuskavim promjenama po laktovima.

Tremor glave

Uz to, počela mi se tresti glava lijevo-desno. Nikada nisam imala tremor, nema ga u mojoj obitelji, niti znam ikoga tko ga ima. Osim Audrey Hepburn, a s njom nisam u rodu (iako jako sličimo :).

To mi je bilo nešto vidljivo i nelagodno. To je bila ona kap koja je prelila čašu i osvijestila da nešto doista nije u redu i potaknula me da nešto poduzmem. Čudni smo mi ljudi.

Prvi nalazi krevi su pokazali anemiju, za koje nije bilo objašnjenja jer sam jela meso i nisam imala obilna krvarenja. Nisam bila sigurna kao krenuti dalje, no za dan-dva nekako mi se sve nekako posložilo u glavi, pa sam posumnjala na problem s tankim crijevom. Sljedeći test koji sam napravila je bio ciljani test na celijakiju koji je otkrio uzrok svih mojih problema. Iz krvi sam izvadila ukupni IgA i protutijelo na celijakiju anti-TTG, što predstavlja skrining na celijakiju.

Sva sreća da sam po zanimanju sam liječnica, pa mi se sve posložilo pod zajednički nazivnik upale u crijevu i manjka hranjivih tvari. No ipak sam morala razmišljati “out of the box”, jer se tijekom studija celijakija spominjala samo na pedijatriji i nikada do tada nisam čula da je nekome dijagnosticirana u odrasloj dobi.

I BINGO

Da skratim priču, 2 mjeseca nakon pozitivnog skrininga na celijakiju išla sam gastroenterologu na gastroskopiju s biopsijom tankog crijeva koja je pokazala visok stupanj upale i gotovo totalnu atrofiju resica.

Sve je bilo jasno. Ja godinama nisam optimalno apsorbirala hranjive tvari i budući da moje tijelo više nije moglo živjeti na rezervi, počelo se urušavati na mjestima koja su bila najslabija  – u mom slučaju mozak, mišići i štitnjača.

Osim manjka svih mogućih hranjivih sastojaka, autoimuni proces koji je krenuo iz crijeva očitovao se na štitnjači (Hashimoto), mišićima (nespecifična autoimuna miopatija) i živčanom sustavu (manjak energije, depresivni simptomi, tremor).

A najgore od svega je da su se simptomi tako polako šuljali da  ih uopće nisam bila svjesna, niti sam bila svjesna da živim na razervi. To je toliko tužno, a još je tužnije jer znam da puno ljudi živi na rezervi bez da je toga svjesno.

Svijetlo na kraju tunela

Dan kada sam prestala zauvijek jesti gluten, 14.2.2011. godine, proglasila danom svog ponovnog rođenja.

Proučila sam sve o celijakiji i nedostatku nutrijenata i krenula sam u akciju. Morala sam nadoknaditi sve hranjive tvari koje su unatoč tome što sam ih jela godinama mimoilazile moj organizam, jer je crijevo bilo oštećeno i nije ih moglo apsorbirati. Tako sam morala primati injekcije B12 vitamina (vjerujte mi da i inženjeri mogu naručiti davati injekcije :), pojela sam masu probiotika, nagutala se D vitamina, selena, željeza, B kompleksa, L-glutamina.

Počela sam prema preporukama jesti standardnu bezglutensku hranu, nabavila brdo brašna od Schara, kupila aparat za kruh i krenula. Oporavak je krenuo. Prvi znak nakon par dana je bio da sam u zahodskoj školjki vidjela normalnu formiranu stolicu – jupi. Vidjelo se svijetlo na kraju tunela (odnosno na dnu zahodske školjke :)) Smiješno je to sada reći, ali čovjek se navikne na nešto i uopće ne kuži da to nije normalno.

Paleo prehrana i pravi oporavak

Oporavak je krenuo na toj standardnoj bezglutenskoj prehrani, ali je bio nedovoljan i prespor za moje kriterije, jer sam i dalje bila dosta umorna i bezvoljna, pa sam istraživala i istraživala dok nisam naišla na koncept prirodne prehrane za oporavak upaljenog crijeva, bez ikakvih žitarica, bez škrobova, bez mlijeka, i sa puno puno zdravih masnoća, povrća, mesa, ribe, jaja. To je bila SCD dijeta, preko koje sam došla do paleo prehrane koja je zauvijek sve promijenila na bolje.

Dakle, krenula sam s punom vjerom u oporavak s ovom prehranom koja mi je stvarno imala smisla. Ako je tijelo željno nutrijenata, crijevo upaljeno, najlogičnije je prestati u njega unositi sve što mu sigurno smeta (gluten, mlijeko) i sve što mu tako upaljenom najvjerojatnije smeta (sve ostale žitarice, orašasti plodovi, sjemenke) i napuniti se nutrijentima iz hrane.

Nije li najlogičije početi unositi nutritivno bogatu hranu kako bi se nadoknadio nedostatak hranjivih tvari? Prestala sam stoga kupovati nutritivno isprazne industrijske bezglutenske proizvode, počela sam učiti o hrani, čitati deklaracije i hraniti se krajnje jednostavno, pažljivo, polako, prirodno, bez industrijskih proizvoda, bez ikakvih žitarica (dakle i bez onih bezglutenskih i bez pseudožitarica, ukratko zbog sličnosti njihovih proteina sa glutenom što može zbuniti imunološki sustav i usporiti oporavak), bez laktoze, bez sjemenki i orašastih (jer sam osjećala da su mi pregrubi za oštećeno crijevo), bez kave i drugih iritansa.

Cilj mi je bio smiriti upalu u crijevima, zaliječiti propusno crijevo i tako zaustaviti daljnji autoimuni proces u tijelu i pritom se puniti nutrijentima kako bi organizam mogao početi optimalno funkcionirati – i tako je prirodna, nutritivna hrana postala moj lijek.

Zdrave masnoće, temeljci, iznutrice, jaja, povrće, meso, riba, voće, biljni čajevi. Nakon izuzetnog oporavka polako sam počela opuštati i tolerirati pomalo fermentiranog mliječnog, kavu, sve do orašastih i sjemenki koji mi sada čine bazu u slasticama i kruhovima, kao što znate sa bloga (moj opušteni paleo).

Prirodna prehrana bez glutena uz kuhanje svakog obroka i izbjegavanje i najmanjih tragova glutena, čak i onih “dopuštenih” za celijakičare do 20 ppm, uz redovito vježbanje, meditaciju i dosta sna, omogućili su mi željeni oporavak i postizanje razine energije i zdravlja koje nisam nikada prije osjetila.

Volim vjerovati da moje tijelo svojom urođenom mudrošću na neki način samo našlo put oporavka, ja sam mu se uklonila s puta i samo sam ga slušala i slijedila.

Ono što je najbolje u svemu, moje se tijelo oporavilo za željenu trudnoću i sada je moglo podržati optimalan razvoj novog organizma. To je moje najveće postignuće. Biti majka koja je zdrava i koja ima energije da njeguje, pazi i smireno odgaja svoje dijete koje veselo istražuje svijet i ispunjava svoje urođene potencijale – to je najveća sreća u mom životu i to želim svima koji si to i sami žele.

U drugom dijelu možete pročitati više o tome kako sam se ciljano prehranom, suplementima i načinom života pripremala za zdravu trudnoću.

O dvije vrste bezglutenske prehrane pročitajte ovdje.