Uvod
Masnoće su esencijalne u prehrani djece jer podupiru intenzivan rast i razvoj. Udio energije u majčinom mlijeku koji potječe iz masti je preko 50% što samo za sebe govori o njihovoj važnosti u ranom periodu razvoja.
Uloge masnoća u organizmu koje intenzivno se intenzivno razvija i raste:
- Izvor su energije za rast, razvoj i optimalno korištenje proteina iz prehrane.
- Masnoće se ugrađuju se u ovojnice svih stanica, dajući im istovremeno stabilnost (zasićene masne kiseline) i fluidnost (nezasićene masne kiseline), što je neophodno za njihovo optimalno funkcioniranje (ako pojednostavnimo zamislite eritrocit koji mora biti čvrst, a opet dovoljno fleksibilan da se provuće kroz krvnu žilicu).
- Omega-3 masne kiseline nužne su za razvoj i funkcioniranje mozga (procesi učenja, održavanje pažnje i sl.). Sve je više radova koji povezuju disbalans između omega-6 i omega-3 masnih kiselina sa razvojnim poremećajima kao što su poteškoće učenja disleksija, dispraksija, poremećaj pažnje i hiperaktivnosti te poremećajima iz autističkog spektra. Dijelom je taj disbalans vjerojatno uzrokovan i razlikama u metaboliziranju omega masnih kiselina.
- Masti su ključne za apsorpciju i pohranjivanje vitamina koji su topivi u mastima (D, E, K, A) i drugih nutrijenata topivih u mastima kao što su karotenoidil, tokoferoli i drugi koji su povezani sa zaštitnim učinkom od nastanka brojnih kroničnih bolesti.
- Neophodne su za stvaranje staničnih glasnika i hormona koji reguliraju probavu, krvni tlak, imunološke funkcije, upalne procese, reproduktivno zdravlje i dr.
- Potpora su optimalnom razvoju i funkcioniranju imunološkog sustava.
- Daju produljeni osjećaj sitosti što je posebno važno za dojenčad i djecu malog kapaciteta želuca.
- Smanjuju glikemijski indeks obroka produžujući vrijeme probave i smanjujući nagli porast šećera u krvi.
- Pohranjene u obliku masnog tkiva lako su dostupna zaliha energije, a služe i kao mehanička zaštita i toplinski izolator.
- Masnoće daju okus hrani. Hrana s niskim udjelom masnoća ne bi imala prihvatljiv okus da joj se ne dodaju šećeri za poboljšanje okusa, a upravo to ju čini nezdravijom od prirodne punomasne hrane.
Vrste masnoća
Zasićene i mononezasićene masnoće
Zasićene i mononezasićene masnoće najzastupljenije su u organizmu i čine oko 75-80% svih masnoća. Izgrađuju stanice i važne su kao izvor energije.
Zasićene masnoće se nalaze prvenstveno u namirnicama životinjskog porijekla: majčinom mlijeku, mliječnim proizvodima, žumanjku, masnim dijelovima mesa. Izuzetak su kokosovo i palmino ulje te kako maslac što su biljni izvori zasićenih masnoća.
Vrijedne mononezasićene masnoće nalaze se u avokadu, žumanjku, hladno prešanim djevičanskim biljnim uljima poput maslinovog i repičinog, pojedinim orašastim plodovima kao što su makadamija oraščići i bademi, kakao maslacu te u mastima životinjskog porijekla (svinjska, pileća, goveđa mast).
Polinezasićene masnoće
Polinezasićene masne kiseline (omega-6 i omega-3) važne su za fluidnost i glatko funkcioniranje stanica te za brojne funkcije organizma, uključujući i čak i regulaciju gena. Pojedine su esencijalne, što znači da se moraju unositi hranom (LA i ALA), jer ih naš organizam ne može sam stvarati, dok druge kao što su AA i DHA može sam stvarati iz prethodno navedenih esencijalnih.
Omega-6 dobivamo iz sjemenki, orašastih plodova, biljnih ulja te životinjskih masti.
Omega-3 dobivamo iz majčinog mlijeka, hladno prešanog djevičanskog repičinog, lanenog, konopljinog ulja i sjemenki, orašastih plodova, algi, masnoća pašnih životinja, zelenog lisnatog povrća te ribe i ribljeg ulja (EPA i DHA). Važno je napomenuti da se vrsta omega-3 masnih kiselina koju tijelo preferira, a posebno ju preferira mozak u razvoju, DHA, teoretski može stvarati iz biljnih izvora, ali da je ta pretvorba u djece je vrlo skromna, a potrebe iznimno visoke, pa je redoviti unos DHA iz masne ribe ili ribljeg ulja u prehrani trudnica, dojilja i male djece od neizrecive važnosti. Neki od simptoma pomanjkanja omega-3 masnih kiselina u organizmu djece jesu: pojačana žeđ, pureća koža i područja suhe kože, suha kosa i nokti, slabija mogućnost koncentriranja, učenja i sl.
Idealan omjer omega-6 naprama omega-3 u prehrani bi trebao biti 1:1. Generalno se smatra da previše omega-6 masnih kiselina djeluje proupalno, dok omega-3 masne kiseline smanjuju upalu u organizmu. Nažalost, današnja procesirana, industrijskih obrađena i brza hrana puna jeftinih rafiniranih biljnih ulja, način na koji se uzgajaju životinje za meso i smanjena konzumacija ribe, doveli su to toga da taj omjer često premašuje 15:1. Koliko god su nužne organizmu u ograničenoj količini, prekomjerni unos omega-6 masnih kiselina u odnosu na omega-3 masne kiseline povezan je s razvojem modernih kroničnih bolesti poput kardiovaskularnih bolesti, autoimunih bolesti i upalnih bolesti, karcinoma i dr.
Nepoželjne masnoće
Masnoće koje su nepoželjne za organizam u razvoju su industrijske masnoće, a kriju se pod nazivima trans-masne kiseline, hidrogenizirane masnoće, parcijalno hidrogenizirane masnoće i sl. One se dobivaju industrijski i nalaze se u rafiniranim uljima, visoko procesiranoj i prženoj hrani (npr. krafne, margarin, brza hrana, čips, krekeri, keksi i sl) i zapakiranoj hrani (npr. instant juhe, tjestenine s umacima i sl.). Ove masnoće ometaju normalan metabolizam korisnih masnoća i npr. ugrađuju se umjesto njih u membrane stanica koje na taj način gube svoju fluidnost i funkciju, što dugoročno dovodi do brže degeneracije (zamislite ponovno što bi se dogodilo s onim eritrocitom da je umijesto zdravih masnoća pun nepoželjnih masnoća, ne bi više bio onako fluidan i zdrav, već bi postao rigidan i lomljiv). Hrana koja je pripremljena bilo gdje izvan vaše kuhinje i vaše kontrole zasigurno će sadržavati neke od ovih nepoželjnih masnoća, jer su upravo one najjeftinije.
Način današnjeg života je takav da nije realno da dijete nikada neće konzumirati nepoželjne masnoće. Upravo zato je važno razmišljati o tome što i gdje dijete jede i neutralizirati količinu nepoželjnih masnoća unosom korisnih esencijalnih masnih kiselina i drugih polinezasićenih masnoća koje moraju dominirati nad unosom nepoželjnih masnoća. Tu dolazi do izražaja važnost obroka pripremljenih kod kuće iz pravih namirnica kao balans onome što dijete pojede izvan kuće.
Zaključak
Prve godine intenzivnog rasta i razvoja vrijeme su postavljanja temelja zdravlja i programiranja zdravlja i bolesti. U tom periodu važna je dostupnost raznolikih nutrijenata, a većina energije treba dolaziti iz masnoća, prvenstveno zasićenih i mononezasićenih. Što se tiče polinezasićenih masnoća, esencijalne masne kiseline su nužne, a od ključne važnosti je balansirati omjer omega-6 i omega-3 masnih kiselina. To se može postići minimalnim unosom rafiniranih biljnih ulja, margarina, dresinga za salate, majoneza i općenito procesirane i brze hrane uz što više mesa pašnih životinja, hladno prešanih biljnih ulja bogatih esencijalnim masnim kiselinama i redovitu konzumaciju masne ribe 2-3 puta tjedno (ili uzimanje kvalitetnih dodataka prehrani bogatih sa DHA i EPA masnim kiselinama).
Službene prehrambene smjernice za djecu stariju od tri godine, nažalost, jednake su su onima za odrasle i preporučuju obilje ugljikohidrata uz ograničeni unos masnoća. O opasnostima prekomjernog unosa ugljikohidrata i neutemeljenosti straha od masnoća piše nam na hrvatskom nutricionistica Anita Šupe u svojoj knjizi Istine i laži o hrani te nedavno na Bosk portalu u svom članku pod naslovom “Zašto se bojimo masnoća u prehrani?”. Skuplja se sve više znanstvenih dokaza da nisu zasićene masnoće te koje su uzrok kardiovaskularnih bolesti, već su to prvenstveno ugljikohidrati (uglavnom jednostavni šećer, fruktoza i zaslađivači temeljeni na fruktozi koji uzrokuju poremećaje u metabolizmu), nepovoljan omjer omega-6 i omega-3, te niz drugih prehrambenih čimbenika kao što su dostupnost vlakana, pojedinih mikronutrijenata, antioksidanata i dr.
Puno je otvorenih pitanja oko dugoročnih učinaka prehrane. Znamo da već ono što jede (ili ne jede) trudna majka utjeće na metabolizam djeteta i programira ga za cijeli život (npr. povećava mu rizik od pretilosti). Znamo da ono što dijete jede (ili ne jede) u prvim godinama regulira procese rasta i razvoja na svim razinama i da to može imati utjecaj na pojavu upala, alergija, autoimunih reakcija i dr. Znamo da pojedine komponente hrane direktno reguliraju naše gene, što može (ili ne mora) dovesti do ispoljavanja bolesti kojima smo genetski skloni. Znamo isto tako da učinak istog nutrijenta može biti različit u različith ljudi zbog drugačijeg metabolizma. No, na konkretne smjernice temeljene na tim novim spoznajama još ćemo neko vrijeme morati pričekati. Budimo realni, još smo na razini klasične piramide prehrane.
Kako se onda danas snaći u šumi podataka i preporuka za unos masnoća i hrane općenito, kako danas naći idealnu hranu za sebe i svoje dijete kojemu postavljamo temelje zdravlja?
Vratimo se evoluciji ljudske vrste i onome što se zna da smo jeli da bismo kao vrsta opstali i napredovali. Vratimo se zdravom razumu i svojoj intuiciji. Vratimo se prirodi i svojim kuhinjama. Čitajmo o prehrani, o potrebama organizma, povećavajmo svoje razumijevanje hrane i nutrijenata i donosimo svoje zaključke na temelju znanja i svog iskustva. Ima puno ljudi koji su to već za nas napravili i čini se da ipak sve upućuje na to da je pravi put prehrana koja je raznolika, nutritivno bogata, količinski umjerena, pripremljena kod kuće, temeljena na neprocesiranim i što kvalitetnije uzgojenim namirnicama, općenito sa što manje jednostavnih šećera. To je prehrana koja će postaviti dobre temelje zdravlja i omogućiti tijelu održanje tog zdravlja. Uz to valja poštivati i individualne razlike i slušati i gledati svoje tijelo i tijelo djeteta koje hranimo.
Reference
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/19672626
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC2950926/
http://bosk.hr/saznajte/tema-u-fokusu/strah-od-masnoca/
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed/18408140
https://www.ncbi.nlm.nih.gov/pmc/articles/PMC4856550/
Knjiga Prehrana u općoj i kliničkoj pedijatriji, S. Kolaček i sur.
Knjiga Istine i laži o hrani, A. Šupe
Knjiga The Paleo Cure, C.Kresser
Nema komentara