Članci/ Prehrana djece

O raznolikosti i izbirljivosti

Raznolikost

Važnost konzumiranja raznolike hrane, posebno u periodu razvoja, ne može se dovoljno naglasiti. Raznolikost namirnica našim organizmima daje čitavu paletu nutrijenata koje organizam svakodnevno treba za odražavanje zdravlja i vitalnosti, odnosno kod djece, za rast i razvoj.

Pod raznolikom hranom mislim na hranu pripremljenu od raznolikih namirnica iz prirode. Mislim na svježe pripremljenu hranu od kvalitetnih nutritivnih namirnica. To je hrana koja najbolje hrani naše tijelo i jedina hrana koja dugoročno može podržati optimalni rast i razvoj, odnosno vitalnost organizma.

Svježa prirodna hrana u sebi nosi dobre poruke koje tijelo treba da bi se isprogramirao zdravi metabolizam i kao takav se odražavao i služio nam kroz život.

Hrana koja je pakirana, industrijski obrađena, sterilna, puna štetnih masnoća, pojačivača okusa i kemijskih spojeva nosi u sebi loše poruke i remeti procese u organizmu, na staničnoj razini.

Kada kažem da djeca trebaju jesti raznoliku hranu, roditelji se zadovoljno slože i kažu da i oni smatraju da njihovo dijete treba jesti sve. Nažalost pri tome gotovo svi misle na to da njihovo dijete treba jesti i jedan i drugi i treći -lino, monte, kindericu, sve vrste smokija, kiflica i kroasana iz tri različite pekare, okrugle i jastučaste žitne pahuljice sa i bez čokoladnog punjenja i sl.

No ja kad kažem da djeca trebaju jesti raznoliko mislim na nešto sasvim drugo. Mislim na to da dijete, a posebno njegov imunološki sustav (od kojega se 80% nalazi u sluznici crijeva), treba upoznati sa što više prirodnih svježe pripremljenih namirnica krcatih važnim nutrijentima i dobrim porukama. Za prve susrete s hranom tu su razne vrste povrća, mesa, iznutrica, plodova mora, žumanjci, razne zdrave masnoće, a slijede i pravilno pripremljene žitarice i mahunarke, voće, kvalitetni mliječni proizvodi, orašasti plodovi, sjemenke i razni začini.

To ne znači da dijete od 10 mjeseci u jednom danu mora pojesti šest vrsta povrća kako bismo rekli da se hrani dobro. Treba biti realan i gledati period od npr. tjedan dana i težiti tome da u tom periodu dijete pojede što npr. što više raznih vrsta korjenastog i lisnatog povrća. Isti princip vrijedi i za ostale skupine ranije navedenih namirnica. Ako je dijete u tih tjedan dana od povrća jelo samo krumpir i mrkvu, a od voća jabuku i bananu, tada treba biti realan i reći da prehrana, barem što se tiće voća i povrća, u tom periodu nije bila raznolika. To treba osvijestiti i napraviti plan kako djetetu postepeno uvesti još više različitih nutritivnih namirnica u prehranu.

Izbirljivost

Svako dijete tijekom svoga razvoja u manjoj ili većoj mjeri pokazuje izbirljivost oko hrane.

Međutim, svojim svjesnim postupanjem kao roditelji i hranitelji, od samog početka možemo utjecati na to da minimiziramo izbirljivost. Bolje je spriječiti nego liječiti. Kako?

Dijelim s vama par mudrosti koje sam prikupila tijekom svog školovanja (prvo 6 godina za liječnika, a potom još 4 godine za liječnika specijaliziranog za dječje bolesti), iz nedavnog i vrlo živopisnog vlastitog iskustva sa svojim sinom, razgovarajući sa drugim obiteljima iz svoje okoline i naravno sa obiteljima svojih pacijenata.

  • Raznolika prehrana u trudnoći. Navikavanje na razne okuse i mirise hrane počinje još dok je dijete u majčinoj utrobi. Okus i miris plodne vode ovise o tome što majka jede. Dijete guta plodnu vodu i tako se susreće sa svojom okolinom u kojoj će živjeti kada se rodi. Ako majka nema raznoliku prehranu u trudnoći, manja je šansa da će ju imati i dijete, jer će već preko plodne vode biti izloženo manjem broju različitih namirnica.
  • Hranjenje djeteta raznolikom, nutritivno bogatom hranom u njenoj izvornom obliku punom prirodnih okusa. Nakon isključivo mliječne prehrane, dijete počinjemo hraniti drugom hranom. Od početka dijete treba navikavati na što veći veliki broj okusa, mirisa, boja i tekstura. Svakih nekoliko dana uvodi se nova namirnica i tako se postepeno povećava spektar namirnica kojima možemo hraniti svoje dijete. Pametno je krenuti sa okusima koji nisu previše slatki i na njima se zadržati prvo vrijeme (tamno meso, iznutrice, juhe, žumanjci, raznovrsno i raznobojno povrće, zdrave masnoće, riba). Kada je dijete prihvatilo prve supernutritivne namirnice i njihove okuse, može početi uživati i u raznovrsnim voćnim kašicama sa ili bez žitarica. Bez straha postepeno možemo u prehranu uključiti i kikiriki i druge orašaste plodove, za početak u obliku maslaca koji se može dodavati kašicama. Za žeđ, osim majčinog mlijeka, dijete pije vodu i nezaslađene čajeve.
  • Izbjegavanje zaslađene hrane i jednostavnih ugljikohidrata. Ako se mene pita, u prvoj godini života nema mjesta kupovnim slatkišima, gotovim pudinzima, voćnim desertima, gotovim žitno-čokoladnim kašama, tjestenine, sladoledima, pecivima iz pekare i sl. proizvodima. Prva godina (odnosno prve godine) predstavlja izniman, neponovljiv i vrijedan period koji jako brzo prođe i koji treba iskoristiti za unos važnih nutrijenata, programiranje metabolizma i uspostavljanje zdravih navika hranjenja. Dijete je još previše malo i previše nezrelo da bi se osjećalo zakinuto, stoga mirno i bez gržnje savjesti možete preskoćiti ove namirnice tijekom prve godine, a ukoliko okolnosti to dopuštaju, i nakon toga.
  • Priprema hrane kod kuće. Pripremom obroka za dijete u vlastitoj kuhinji od najboljih, raznolikih, sezonski dostupnih namirnica, pružamo mu obilje nutrijenata za rast i razvoj. Osim toga, svaki obrok koji pripremimo kod kuće na neki je način drugačiji, pa dijete i kada jede istu kombinaciju namirnica (npr. špinat i žumanjak sa batatom), ona je svaki puta ipak nešto drugačije boje, teksture i okusa, što je odlično jer dijete navikava na raznolikost i otvara ga prema novome. Kod kuće pripremljena hrana = obilje okusa, mirisa i tekstura, manja šansa za izbirljivost i strah prema novim okusima i teksturama. Za razliku od toga, kupovna hrana uvijek ima isti okus, teksturu, miris i uvijek dolazi u istoj ambalaži. To dijete sužava i fiksira na iste okuse i teksture (nerjetko čujem da se pojedina djeca čak fiksiraju i na ambalaže). Kupovna hrana = uvijek isti okus, miris i tekstura, veća šansa za izbirljivost i fiksaciju na istu hranu.
  • Opuštenost. Treba težiti tome da svaki susret djeteta s hranom prođe u pozitivnom ozračju, čak i kada je dijete pojelo samo jednu žlicu (a mi smo si zamislili da će pojesti pola zdjelice). Ako pustimo dijete da samo regulira koliko će hrane pojesti i ponovno mu istu hranu ležerno ponudimo kasnije (a ne nutritivno lošiju varijantu samo da nešto pojede), svi će biti zadovoljni. Dijete će dobiti osjećaj kontrole, a majka zadovoljstvo što je dijete pojelo nutritivni obrok koji je ona nabavila, osmislila i pripremila. Djeca su prirodno znatiželjna i to treba iskoristiti kod hranjenja tako da im se maknemo s puta sa svojim očekivanjima i reakcijama. Koliko je to god moguće treba izbjeći bilo kakvo natezanje i borbu oko hrane.
  • Strpljenje. Pojedine namirnice djetetu treba ponuditi i do 15 puta prije nego ih prihvati. Za to treba puno strpljenja i kreativnosti od strane roditelja. Po meni je važnije da dijete u periodu kada mu je najpotrebnije željezo i cink za razvoj mozga pojede meso i iznutrice, makar smiskane i zamaskirane drugim okusima, nego da odustanemo od mesa i iznutrica zato što ih dijete neće pojesti pojedinačno. Često namirnicu koje je dijete upotno odbijalo treba bez komentara na neko vrijeme prestati nuditi, a potom ju iznenada opet ponuditi u nekom drugom kontekstu.
  • Poštivanje djeteta. Kada dijete signalizira da je sito, to treba poštivati. Samo tako ono može naučiti slušati signale svoga tijela. Ako stalno djetetu guramo još jednu žlicu i trčimo za njim po stanu ili parku, dijete prestaje slušati sebe i jede da bi zadovoljilo nas, a s druge strane, uskoro će vjerojatno početi odbijati hranu kako bi nas (na neki svoj način i za neke samo njemu znane razloge) kaznilo.

Zašto je problem ako je dijete dugotrajno dosta izbirljivo?

Rijetko ćete čuti da je dijete izbirljivo za špinat, meso, ribu ili ciklu. Mali izbirljivci uglavnom obožavaju pekarske proizvode, pomfrit, brzu hranu, tjesteninu, slatkiše, mliječne deserte, sladolede i sl. U toj hrani ima dosta (čak i previše) proteina, obilje (uglavnom loših, industrijskih) masnoća i ugljikohidrata (uključujući i šećera). Ono što zbunjuje roditelje (i često im služi kao isprika da ne mijenjaju prehranu) je da iako se dijete hrani na takav način ono najčešće dobro raste i zadovoljava krivulje rasta.

Međutim, ono što je kod takve hrane zasigurno problem i što će djetetu koje se većinom tako hrani s vremenom doći na naplatu, jest manjak važnih vitamina (npr. B vitamini, D vitamin), minerala (npr. željezo, cink), drugih mikronutrijenata (npr. kolin), omega-3 masne kiselina i drugih zdravih masnoća. U takvoj prehrani manjka sve najvažnije što je potrebno za najoptimalniji rast i razvoj organizma, glatko i učinkovito funkcioniranje svih sustava (npr. imunološkog) i procesa kao što su procesi učenja, memorije, regulacije raspoloženja i održavanja koncentracije.

Sve su to procesi koji su zahtijevaju dostupnost šarene lepeze nutrijenata. To se najbolje postiže raznolikom, prirodnom prehranom svježim i što kvalitetnijim sezonskim namirnicama.

To je razlog zašto prve godine treba promatrati kao jedinstvenu priliku za postavljanje temelja zdravlja, u čemu prehrana ima jako važnu ulogu. Taj maleni organizam koji hranimo i njegujemo, djetetu treba služiti tijekom čitavog života.

Problemi sa osiromašenom prehranom u ranim godinama se mogu, ovisno o djetetu, pojaviti već rano u obliku anemije, umora, razdražljivosti, poremećaja pažnje ili koncentracije, alergije ili pretilosti i metaboličkih poremećaja. Ne smijemo zanemariti niti dugoročne štetne posljedice takve prehrane (kronične kardiovaskularne bolesti, dijabetes, autoimune bolesti i sl.).

Za kraj

  • Najbolje je od početka dijete hraniti svjesno i s jasnom namjerom da mu omogućimo što više nutrijenata važnih za rast i razvoj uz istodobno navikavanje na raznoliku, svježe pripremljenu hranu, bogatu mirisima, bojama, teksturama i okusima. To se postiže edukacijom roditelja o prehrani te svjesnim raznolikim hranjenjem u trudnoći i tijekom prvih godina života.
  • Ima slučajeva kada ćete od početka sve u vezi hrane napraviti dobro, a dijete će vam unatoč tome u nekoj fazi (gotovo sigurno) postati izbirljivo. Ostanite strpljivi i dosljedni i nudite namirnice za koje smatrate da su važne za rast i razvoj vašeg djeteta, a one druge čuvajte za posebne prilike.
  • Ako ste trenutno u situaciji u kojoj vaše dijete jede puno gotove hrane, ugljikohidrata, slatkiša i odbija nutritivnu hranu, znajte da niste jedini i da niste u bezizlaznoj situaciji. Odlučite promijeniti prehranu na bolje. I to korak po korak, jer se računa svaka, pa i najmanja pozitivna promjena.  Krenite s onim što najlakše možete već danas promijeniti, npr. razrjeđujte sokove sve više i više, običnu tjesteninu zamijenite heljidinom ili rižinom, bijeli kruh i peciva iz pekare zamijenite svojim domaćim kruhom i pecivima od cjelovitih žitarica, orašastih plodova i sjemenki, u bolonjez ubacite povrće, uvedite domaće keksiće i sladolede. Ne zaboravite da ste vi roditelj i da imate konce u svojim rukama. Dobra ideja je djetetu, ovisno o dobi, objasniti zašto je važno uvesti promjene, i pitati ga što ono misli da bi moglo promijeniti. Možete imati “školicu prehrane” i igrati se da svaki dan kroz 14 dana dijete mora pojesti barem jedan zalogaj nove namirnice (npr. krafiola ili brokule), pa skupa smišljati kako biste mu mogli poboljšati okus da bi bio privlačniji  (npr. ako sama brokula kuhana na pari nije fina, možda će biti finija ako se zapeče u pećnici sa sirom).

Namirnice koje ne želite da vaše dijete jede jednostavno PRESTANITE KUPOVATI i držati kod kuće. Iako je to meni jednostavno i jasno kao dan, roditelji se uvijek začude i prepadnu kada to predložim.

  • Nemojte se bojati djetetove negativne reakcije na uvođenje promjena i novih namirnica. Dijete se mora pobuniti na promjenu, to je očekivano. Prisjetite se da svome djetetu želite dobro i da morate iskoristiti priliku dok je još dijete. Ako odlučite npr. izbaciti gotovu žitno-čokoladnu kašicu iz prehrane djeteta (čestitke na tome), najavite mu promjenu i ponudite alternativu (npr. griz od heljde ili kaša od cjelovite zobi sa žumanjkom, kakao prahom, kakao maslacem i medom). Nakon nekoliko dana, kada dijete vidi da ste ozbiljni u svojoj nakani da mu poboljšate kvalitetu prehrane i ono će prihvatiti promjenu i postepeno spontano zamijeniti izbačene namirnice onima koje su mu dostupne.
  • Djeca vole i trebaju osjećaj kontrole, a unos hrane (kao i izbacivanje stolice) im je najlakše kontrolirati. Dopustite stoga djetetu, unutar razumnih granica za dob, izbore i kontrolu u drugim aspektima života, kako bi imalo manje potrebe kontrolirati hranjenje. Nije rijedak slučaj da dijete nakon polaska u kolektiv postane jako izbirljivo kod kuće. Gledajte na to ovako: netko je drugi za dijete odlučio da ono više neće provoditi dane kod kuće, kao do tada i priznali mi to ili ne, to je za djecu veliki stres, a za pojedinu djecu uz to i totalni gubitak kontrole. Stoga djetetu ponudite brojne druge alternativne stvari koje može kontrolirati, tipa odluke o tome koje će cipele obući, kojim ćete putem ići kući iz vrtića, koje će slikovnice posuditi u knjižnici i sl. i ostanite smireni. Ne popuštajte oko kvalitete namirnica. U konačnici je uvijek bolje pojede čak i manje visokonutritivne hrane nego više ispraznih kalorija.
  • Ne dopustite da hranjenje postane bojno polje.
  • Ne koristite hranu za nagrađivanje i ucjenjivanje.
  • Budite pozitivan primjer.
  • Evolucijski smo naviknuti na okus prave, nutritivne, svježe pripremljene hrane i htjeli mi to priznati ili ne, to je ono što nas najbolje hrani iznutra i izvana. Raznolikost nas hrani ne samo na fizičkoj razini, već nas obogaćuje i čini nas fleksibilnima, a to je super osobina. Prava hrana, posebno u prvim godinama naintenzivnijeg rasta i razvoja, doista je neprocjenjiv dar koji možemo i moramo dati svojoj djeci za najbolji start.

Napomena: Navedeni savjeti se odnose na zdravu djecu. Izbirljivost može biti i simptom neke gastrointestinalne bolesti ili neurorazvojnih poteškoća tipa problema sa senzorikom i/ili poremećaja iz autističnog spektra te je u slučaju sumnje na nešto od navedenoga potrebno potražiti pomoć liječnika. 

Moglo bi vam se svidjeti i ovo

2 komentara

  • Odgovori
    Nataša
    10. svibnja 2017. u 09:40

    Poštovana Ana, pratim već dugo recepte i blog i oduševljavate me, a budući da sam mama moram reći da sam oduševljena da vi kao pedijatar savjetujete roditelje oko prehrane, jer je to nažalost tako rijetka pojava. Doktori ne ispituju mame bolesne djece kakva im je prehrana. Završila sam Prehrambeno-biotehnološki fakultet, savjesno hranim svoje dijete i nikavih problema nije bilo oko izbirljivosti za sada ali često čujem svu problematiku koju ste naveli. Počela sam i sama držati predavanja i educirati mame o važnosti dobrih temelja koji se ne zasnivaju na čokolinu već na pametnom odabiru i kuhanju za obitelj. Vi ste mi inspiracija i hvala na tome 🙂

    • Odgovori
      Yogiana
      1. lipnja 2017. u 17:52

      Hvala vam! Pozdrav!

    Ostavite komentar